Igromanija je povezana sa različitim sferama života. Stručnjaci za liječenje raznih oblika zavisnosti najčešće navode psihološke i fiziološke znakove, kao i promjene u ličnosti.
Ljekari-narkolozi liječe igromaniju i lijekovima i pomoću psihoterapije. Izbor metode zavisi od konkretnog slučaja. Glavni medikamenti su psihotropni lijekovi, inhibitorni preparati i preparati sa litijumom.
Takođe se primjenjuju sljedeće ključne metode liječenja, preuzete iz psihoterapije (hipnoza, grupna terapija, kognitivna, racionalna, geštalt terapija).
Igromanija predstavlja vrlo opasnu naviku s kojom se mora boriti. Voditi tu borbu samostalno je izuzetno teško, a ponekad i jednostavno nemoguće.
Zavisnost od kockarskih igara je sklonost igrama koja, ako se s njom ne borite, prije ili kasnije vodi ka potpunoj izolaciji zavisnika od društvenog života. Igromanu nedostaju moralne i materijalne vrijednosti, nema autoritet ni kod rodbine ni kod prijatelja, jer je u pitanju ličnost u degradaciji. Sve o čemu može da razmišlja jeste igra, sve na šta obraća pažnju jesu predmeti koje povezuje s igrom. Sa svakom novom igrom raste njegov dug, koji pokušava da otplati svakim narednim pokušajem. Ova zavisnost često vodi ka samoubistvu.
Igromanija se teško dijagnostikuje u ranim fazama razvoja bolesti.
KAO GLAVNE SIMPTOME IGROMANIJE MOGU SE NAVESTI:- opsesivna želja za igrom;
- depresivno stanje zbog nedostatka novca i nemogućnosti da se igra;
- želja da se poveća iznos uloga;
- neuništiva vjera u dobitak koja ne nestaje ni nakon niza poraza i rastućih dugova;
- finansijske poteškoće izazvane nemogućnošću igrača da plaća obaveze;
- poteškoće u komunikaciji sa društvom;
- nemogućnost da se kontroliše tokom igre;
- nesanica;
- stalni stres.
Iako kockarske igre predstavljaju ozbiljnu prijetnju finansijskom blagostanju igromana, njegove glavne probleme čine psihološke i emocionalne poteškoće.